Jedan od prošlih vikenda odlučili smo pobjeći iz Zagreba i otići negdje na vikend izlet. Već neko vrijeme želimo posjetiti Ljubljanu, no i onda kada smo prolazili kroz nju i htjeli usput stati, vrijeme nam nije bilo naklonjeno. Svaki puta je lijevala kiša i to tako da je bilo nemoguće izaći iz auta, a gdje tek prošetati gradom.
I kao što ja često volim reći - To je neki znak! i stvarno je bio, jer kako sam sada doživjela Ljubljanu mislim da je neusporedivo s onime kako bih je doživjela da smo je posjetili u jesenskom ili zimskom izdanju.
Hotel u kojem smo se smjestili nalazi se unutar pješačke zone, u starom dijelu grada, pa smo sparkirali auto malo dalje i krenuli u laganu šetnju uz rijeku do hotela. Već taj prvi doživljaj Ljubljane bio je idiličan i jedva sam čekala da ostavimo stvari i krenemo u istraživanje, znajući da će ovo biti savršen vikend.
Stara jezgra Ljubljane proteže su uz rijeku Ljubljanicu i puna je malih uličica koje jako podsjećaju na zagrebački Gornji grad, a opet u nekim momentima, vjerojatno jer nema automobila, imala sam osjećaj kao da šećem nekim mediteranskim gradićem.
Par puta smo prošetali istim putem uz rijeku i zanimljivo je bilo promatrati kako se mijenja
scenografija, ovaj trg koji sam uslikala dok je bio potpuno prazan, par sati kasnije vrvio je ljudima koji su se okupili slušati glazbeni orkestar uživo.
Rijeka Ljubljanica je ono što ovom gradu daje posebnu čar. Nekako mi se činila baš prave veličine, ne djeluje moćno nego baš pitomo i smirujuće i grad se baš saživio s njom. Uz samu obalu zasađene su vrbe, tako da dužinom cijele rijeke možete uživati i šetati ili sjediti u hladu.
Simboli Ljubljane su svakako njezini mostovi. Na gornjoj fotografiji je Tromostovlje, prvi most sagrađen je sredinom 19. st, a druga dva dodana su nakon 1. svjetskog rata i bila su zamišljena kao proširenja za pješake s lijeve i desne strane glavnog mosta. Danas su sva tri mosta pješačka zona.
Još jedan od mostova je Mesarski most ili kako su nam u hotelu rekli Most zaljubljenih. Ne znam točno priču kako je postao most zaljubljenih i u kojem su trenutku ljudi počeli ostavljati lokote s porukama i svojim imenima, ali stvarno se može naći imena i poruka sa svih krajeva svijeta.
Nisam baš puno fotografirala ulice pune ljudi, no vjerujte mi na riječ, grad je živ, pun kafića, restorančića i događanja na svakom uglu.
Preko Mesarskog mosta stigli smo na glavnu gradsku tržnicu, karakterističnih stupova, koju je kao i većinu simbola grada projektirao arhitekt Jože Plečnik.
Na kraju tržnice nalazi se i Zmajski most. Kažu da ako se nisi fotografirao sa zmajevima na Zmajskom mostu, kao da nisi niti bio u Ljubljani i eto ja sam ga uspjela fotografirati bez zmajeva. Doduše, ništa čudno za mene, uvijek sam voljela pjesme s B strane kasete, pa tako vjerojatno i u gradovima ne padam na hitove :)
Napravili smo krug oko tržnice i ponovo se vratili na Tromostovlje, koje vodi na Prešernov trg, na kojem je smješten i spomenik najvećem slovenskom pjesniku Francu Prešernu. I njega sam slikala sa stražnje strane :)
U hotelu su nam preporučili da odemo u restoran na kojem je ujedno i vidikovac, to je ova zgrada koju vidite u pozadini fotografije niže. Nismo otišli u restoran, ali sam naučila novu riječ - nebotičnik. Najsimpatičnija riječ koju sam čula u posljednje vrijeme, cijelo vrijeme sam je ponavljala :)
S gradskih ulica pogled se pruža i prema kuli iznad Ljubljane.
Ovakve uličice me podsjećaju na uličice mediteranskih gradića.
U šetnji smo naišli i na mali sajam sa ručno izrađenim predmetima, prekrasnih stvari je bilo. Od torbica, rokovnika, keramike,..Ne znam održava li se to svaki vikend ili je bila neka posebna prilika.
Dan smo završili tako što smo se sjeli u jedan od kafića uz rijeku, naručili pivce i odmorili umorne noge.
Sljedeći dan nije mogao bolje početi. Probudila sam se i oduševila se pogledom kroz prozor - sajam antikviteta! Naravno da sam se spremila što sam brže mogla i odmah krenula u istraživanje. Sajam se održava svaku nedjelju do podneva, pa uzmite u obzir ako se uputite u Ljubljanu i želite ga posjetiti.
Nakon njuškanja po sajmu, sjeli smo u brod i krenuli u vožnju rijekom. Vožnja traje oko 45 minuta i vozi se nizvodno i uzvodno, u principu sve ono što smo prošli pješke, sada smo vidjeli s rijeke, no isplati se otići zbog ugođaja.
Ima više brodova koji plove rijekom, no onaj s kojim smo mi isplovili je stvarno najljepši. Lijepo sređeni drveni brod.
I par fotografija iz broda...pogled na Tromostovlje, Prešernov trg i Franjevačku crkvu.
Pogled na Mesarski most.
Nakon vožnje brodom, ručka i pljuska koji nas je osvježio, krenuli smo na Ljubljanski grad. Ljubljanski grad (Ljubljanski dvorac) je srednjovjekovna utvrda iznad Ljubljane. Možete se uputiti pješke ili stići gore žičarom. Mi smo gore išli žičarom, a dolje se prošetali po stazici kroz šumu.
U principu se nismo dugo zadržavali na kuli, ručak nas je malo usporio i šećer nam je pao, pa nam se baš nije hodalo, već smo sjeli na kolače.
Još smo malo prošetali po zidinima i uživali u pogledu i nakon toga se uputili pješke natrag u grad. Treba nešto ostati neistraženo i za slijedeći posjet Ljubljani :)
Kada dođete u Ljubljanu vjerojatno ćete čuti da je za čas obiđete jer je mala i uputit će vas na par znamenitosti, no vjerujte ima toliko toga lijepog i interesantnog za vidjeti da ćete nakon vikend izleta otići pod dojmom da je još puno toga ostalo neistraženo. Barem smo se mi pod tim dojmom vratili u Zagreb i sigurna sam da ćemo nekom prilikom ponoviti izlet.
Idete li sljedeći vikend u Ljubljanu? :)
Do čitanja!
Postovi
