Šareni stolići za uživanje na terasi

Od prošlog ljeta imam plan i ideje kako urediti terasu, ali nekako je uvijek zadnja na listi zadataka. Čak sam u nekom trenutku ove godine i odustala, obzirom da je već pola ljeta prošlo, planirajući kako ću onda sve pripremiti preko zime za sljedeće proljeće, no onda sam se sjetila da sam to isto planirala za prošlu zimu i naravno da nisam ništa napravila. Tko misli na uživanje na terasi dok je vani minus.

Zato sam se pokrenula i počela lagano križati jednu po jednu stvar na listi. Ležaljke su gotove, navlake za madrace su sašivene, jastuci i jastučnice za leželjke su sašiveni, a da bi zaokružili taj dio priče, još nam je nedostajao stolić.

Kad sam bila klinka, stalno smo se igrali na ovakvim sličnim koloturima. Imali smo ih u svim mogućim veličinama. Mali, za sjedenje, su bili plastični, a veliki, koji je služio kao stol, bio je drveni. Na tom velikom smo se u bakinom dvorištu igrali Zvjezdanih staza, vjerojatno nas je okrugli oblik podsjećao na komandni most :)

Zato sam morala imati bar jedan tromić, tako smo ih zvali, i na našoj terasi. Čak mi se sviđaju i kada ostanu u originalu, neobojeni i sa natpisima, no ovi baš nisu bili u dobrom stanju i taj crveni natpis mi se nikako nije uklapao, pa sam ih ipak odlučila obojiti i osvježiti.

Tromići koje sam uspjela pronaći nisu cijeli drveni, valjak im je od kartona, zato sam morala smisliti kako prekriti taj središnji dio, a da izgleda lijepo. Zamisao je bila  obojiti drvene dijelove u bijelo, a valjak omotati užetom u boji, tako da svaki valjak bude druge boje.
  
Ideja sa užetom živjela je u mojoj glavi sve dok nisam otišla u trgovinu i vidjela cijenu užadi.  Željela sam uže omotati više puta oko valjaka, tako da ih proširim u promjeru, a za to mi je po mojoj procijeni trebalo minimalno 30-40 metara užeta, što bi na kraju ispalo 300-400 kn. Nije mi to imalo smisla, pa sam odustala od toga i krenula smišljati drugo rješenje.
Nakon par dana smišljanja, odlučila sam kupiti tkaninu, narezati je na trake i sama isplesti uže. Pletenje sigurno zahtjeva više vremena nego kupiti gotovo uže, ali je puno jeftinija varijanta. Još kada sam u trgovini vidjela da imaju gotovih traka u raznim bojama, raspametila sama se, ako ništa drugo, barem sam bila pošteđena rezanja tkanine :)

U trgovini ih zovu špageti, tako da znate ako ćete ih tražiti. Inače ovakve trake najviše koriste za pletenje, sigurno ste vidjeli razne tutorijale na tu temu, a ima ih u stvarno puno boja, čak ima i šarenih, na prugice, sa cvjetnim uzorkom,..a ima i raznih veličina klupka. Ovi su bili najveći i na ambalaži piše da jedno klupko ima minimalno 120 metara. Sastav im je 90% pamuk i 10 % elastin.

Nakon što sam zvaršila oba stolića, ostalo mi je još više od pola od oba klupka, tako da ih mogu iskoristiti za još nešto.


Uže sam plela kao pletenicu. Odrežete tri trake jednake dužine i pripremite se na par sati pletenja.

Problem na koji ćete naići kad pletete s dugim trakama je taj što će vam se trake plesti u pletenicu i prema krajevima, tako da ćete ih svako malo morati otpetljavati da biste mogli nastaviti plest.

Najbolje i najzabavnije rješenje je da pozovete prijateljicu na druženje i pletete zajedno tako da krenete od sredine, pa svaka prema svom kraju. Tako ćete moći isplesti dugačko uže, a radit ćete svaka s na pola kraćim trakama. Trake će vam se i dalje plesti prema krajevima, ali će biti kraće, pa ćete ih lakše raspetljavati.


Trake ćete najlakše raspetljati tako da uzmete jednu traku i izvučete je do kraja, preostale dvije otpetljat će se same.

Možda vam sad ovo zvuči apstraktno, ali kada počnete plesti, shvatit ćete o čemu govorim :)

Ne morate isplesti cijelo uže u jednom komadu, možete napraviti više kraćih, pa ih spajati u fazi pletenja ili kako ih omotavate oko tromića. Ja ih čak nisam niti vezala zajedno, nego sam samo kraj gurnula pod već omotani dio dok sam ih motala oko tromića.

Sigurna sam da ćete me pitati gdje sam kupila pamučne špagete pa da vas preduhitrim :) U Pamigu, trgovini tekstilom u Ilici, kada sam ih ugledala u svim mogućim nijansama na polici, osjećala sam se kao klinac u dućanu s bombonima.
U ponudi imaju i drvene deblje igle za pletenje i heklanje, sigurna sam da su neki od vas tražili gdje se kod nas mogu kupiti, ja znam da sam ja tražila duže vrijeme.

Na Instagram sam stavila fotku igli, pa možete pogledati o kakvim se iglama radi.

Razmišljala sam bih li dodala neki tekst ne gornju stranu stolića i dodatno ga ukrasila, ali za sada je ostao ovako, lako naknadno dodam nešto ako ću još htjeti.

I, kako vam se sviđa?!



Uživanje može početi, uz domaći sok od bazge. Još samo da je vrijeme malo ljepše, iako nije niti ovako loše, čak je i ugodnije ušuškati se na terasi kada nije prevruće.

Na kraju me nešto interesira, kako vi zovete ove drvene špule i znate li imaju li neko službeno ime? Sigurna sam da ih ne zovete tromići, jer zadnje dvije godine ispitujem ljude znaju li što je tromić, pa me gledaju u čudu. Vjerojatno je to naša obiteljska riječ, imate li vi neku svoju?

Do čitanja!
Keks
 

Personalizirana daska za rezanje




Ova ideja mota mi se po glavi od prošlog Božića pa kada je tada nisam uspjela izrealizirati, iskoristila sam je sada za jedan rođendanski poklon.
Ustvari prvotno je ideja bila da sama ugraviram ilustracije u dasku sa pirografom, no na kraju sam ipak samo napravila ilustraciju i odnjela na lasersko graviranje. Ako poželite napraviti nešto slično, evo kako ćete sve pripremiti.

Prvo trebate osmisliti i nacrtati što želite ugravirati na dasku. Papir, olovka i flomaster dovoljni su vam za taj zadatak. 



Za večinu lasera potrebni su motivi u vektorskom formatu, to ćete napraviti tako da skenirate crtež i obradite ga na računalu u nekom od programa za vektorsko uređivanje.
Ako crtež ne znate sami prebaciti na računalu u vektore, mogu to za vas napraviti u firmi koja će vam predmet i gravirati. U svakom slučaju najbolje je prije nego što krenete bilo što raditi, posvjetovati se s njima koji format im je potreban.

Ako sami prebacujete ilustraciju u vektore, to je prilika da doradite ilustraciju, razmjestite elemente ili  promjenite ono što vam se ne sviđa. Kod crtanja vodite računa da ono što je crno će biti udubljeno, ugravirano.
Tako je i moja daska doživjela malu preobrazbu, razmjestila sam elemente drugačije od zamišljenog i dodatno ukrasila natpis.
 
Ono što bih vam savjetovala je da uzmete jednobojnu dasku, jer će se na njoj bolje isticati gravure, neće biti ovako šareno kao na ovoj. Slijedeći put ću biti pametnija :)

 Ako želite sami gravirati, postoje dva ručna alata kojima to možete na drvetu. Jedan je pirograf, a drugi je alat za graviranje i svaki od njih daje različit rezultat na kraju.  No, detalje o tome ostavit ću za neki drugi post, kada ću vam moći i pokazati primjere.

 Za kraj, treba poklon i lijepo upakirati. Napravite privjesnicu u stilu ilustracija na dasci.

 I zamotajte u ukrasni papir. Obzirom da se radi o dasci za rezanje, meni se učinilo zgodnim dekorirati poklon povrćem, možete napraviti buket od peršinovog lišća, luka, feferona, cherry rajčica,...što vam se nađe pri ruci.

Kako se vama sviđa?

Do čitanja!
Keks

Vikend izlet...u Ljubljanu

Jedan od prošlih vikenda odlučili smo pobjeći iz Zagreba i otići negdje na vikend izlet. Već neko vrijeme želimo posjetiti Ljubljanu, no i onda kada smo prolazili kroz nju i htjeli usput stati, vrijeme nam nije bilo naklonjeno. Svaki puta je lijevala kiša i to tako da je bilo nemoguće izaći iz auta, a gdje tek prošetati gradom. 
I kao što ja često volim reći - To je neki znak! i stvarno je bio, jer kako sam sada doživjela Ljubljanu mislim da je neusporedivo s onime kako bih je doživjela da smo je posjetili u jesenskom ili zimskom izdanju.

Hotel u kojem smo se smjestili nalazi se unutar pješačke zone, u starom dijelu grada, pa smo sparkirali auto malo dalje i krenuli u laganu šetnju uz rijeku do hotela. Već taj prvi doživljaj Ljubljane bio je idiličan i  jedva sam čekala da ostavimo stvari i krenemo u istraživanje, znajući da će ovo biti savršen vikend.

Stara jezgra Ljubljane proteže su uz rijeku Ljubljanicu i puna je malih uličica koje jako podsjećaju na zagrebački Gornji grad, a opet u nekim momentima, vjerojatno jer nema automobila, imala sam osjećaj kao da šećem nekim mediteranskim gradićem.

Par puta smo prošetali istim putem uz rijeku i zanimljivo je bilo promatrati kako se mijenja scenografija, ovaj trg koji sam uslikala dok je bio potpuno prazan, par sati kasnije vrvio je ljudima koji su se okupili slušati glazbeni orkestar uživo.

Rijeka Ljubljanica je ono što ovom gradu daje posebnu čar. Nekako mi se činila baš prave veličine, ne djeluje moćno nego baš pitomo i smirujuće i grad se baš saživio s njom. Uz samu obalu zasađene su vrbe, tako da dužinom cijele rijeke možete uživati i šetati ili sjediti u hladu.

Simboli Ljubljane su svakako njezini mostovi. Na gornjoj fotografiji je Tromostovlje, prvi most sagrađen je sredinom 19. st, a druga dva dodana su nakon 1. svjetskog rata i bila su zamišljena kao proširenja za pješake s lijeve i desne strane glavnog mosta. Danas su sva tri mosta pješačka zona.

 Još jedan od mostova je Mesarski most ili kako su nam u hotelu rekli Most zaljubljenih. Ne znam točno priču kako je postao most zaljubljenih i u kojem su trenutku ljudi počeli ostavljati lokote s porukama i svojim imenima, ali stvarno se može naći imena i poruka sa svih krajeva svijeta.

Nisam baš puno fotografirala ulice pune ljudi, no vjerujte mi na riječ, grad je živ, pun kafića, restorančića i događanja na svakom uglu.

 Preko Mesarskog mosta stigli smo na glavnu gradsku tržnicu, karakterističnih stupova,  koju je kao i većinu simbola grada projektirao arhitekt Jože Plečnik.


Na kraju tržnice nalazi se i Zmajski most. Kažu da ako se nisi fotografirao sa zmajevima na Zmajskom mostu, kao da nisi niti bio u Ljubljani i eto ja sam ga uspjela fotografirati bez zmajeva. Doduše, ništa čudno za mene, uvijek sam voljela pjesme s B strane kasete, pa tako vjerojatno i u gradovima ne padam na hitove :)

Napravili smo krug oko tržnice i ponovo se vratili na Tromostovlje, koje vodi na Prešernov trg, na kojem je smješten i spomenik najvećem slovenskom pjesniku Francu Prešernu. I njega sam slikala sa stražnje strane :)


U hotelu su nam preporučili da odemo u restoran na kojem je ujedno i vidikovac, to je ova zgrada koju vidite u pozadini fotografije niže. Nismo otišli u restoran, ali sam naučila novu riječ - nebotičnik. Najsimpatičnija riječ koju sam čula u posljednje vrijeme, cijelo vrijeme sam je ponavljala :)

S gradskih ulica pogled se pruža i prema kuli iznad Ljubljane.


 Ovakve uličice me podsjećaju na uličice mediteranskih gradića.

 U šetnji smo naišli i na mali sajam sa ručno izrađenim predmetima, prekrasnih stvari je bilo. Od torbica, rokovnika, keramike,..Ne znam održava li se to svaki vikend ili je bila neka posebna prilika.

Dan smo završili tako što smo se sjeli u jedan od kafića uz rijeku, naručili pivce i odmorili umorne noge.
Sljedeći dan nije mogao bolje početi. Probudila sam se i oduševila se pogledom kroz prozor - sajam antikviteta! Naravno da sam se spremila što sam brže mogla i odmah krenula u istraživanje. Sajam se održava svaku nedjelju do podneva, pa uzmite u obzir ako se uputite u Ljubljanu i želite ga posjetiti.

Nakon njuškanja po sajmu, sjeli smo u brod i krenuli u vožnju rijekom. Vožnja traje oko 45 minuta i vozi se nizvodno i uzvodno, u principu sve ono što smo prošli pješke, sada smo vidjeli s rijeke, no isplati se otići zbog ugođaja.

 Ima više brodova koji plove rijekom, no onaj s kojim smo mi isplovili je stvarno najljepši. Lijepo sređeni drveni brod.

 I par fotografija iz broda...pogled na Tromostovlje, Prešernov trg i Franjevačku crkvu.


 Pogled na Mesarski most.

Nakon vožnje brodom, ručka i pljuska koji nas je osvježio, krenuli smo na Ljubljanski grad. Ljubljanski grad (Ljubljanski dvorac) je srednjovjekovna utvrda iznad Ljubljane. Možete se uputiti pješke ili stići gore žičarom. Mi smo gore išli žičarom, a dolje se prošetali po stazici kroz šumu.

U principu se nismo dugo zadržavali na kuli, ručak nas je malo usporio i šećer nam je pao, pa nam se baš nije hodalo, već smo sjeli na kolače.

 Još smo malo prošetali po zidinima i uživali u pogledu i nakon toga se uputili pješke natrag u grad. Treba nešto ostati neistraženo i za slijedeći posjet Ljubljani :)

Kada dođete u Ljubljanu vjerojatno ćete čuti da je za čas obiđete jer je mala i uputit će vas na par znamenitosti, no vjerujte ima toliko toga lijepog i interesantnog za vidjeti da ćete nakon vikend izleta otići pod dojmom da je još puno toga ostalo neistraženo. Barem smo se mi pod tim dojmom vratili u Zagreb i sigurna sam da ćemo nekom prilikom ponoviti izlet.

Idete li sljedeći vikend u Ljubljanu? :)

Do čitanja!

 

Keks made Copyright © 2011