Novi početak

Ne znam je li razlog ovo sumorno vrijeme koje me nekako uspavalo, pa nisam toliko aktivna ili činjenica da se danima pitam što li neki od vas rade i kako su, no danas sam ponovo osjetila potrebu svratiti na blog. Nije me dugo bilo i kada sam pogledala na posljednji post, vidim da vam čak nisam niti zahvalila na podršci koju ste mi pružili u natječaju za dizajn papira. Iako je od tada prošlo točno 5 mjeseci, sada vam želim reći jedno veliko HVALA!

Pet mjeseci...pa sad sam se i ja zapitala gdje sam bila i što radila!
Uglavnom, kao što sam i najavila ranije, preselili smo se u novi stan, ta selidba je trajala i trajala i što je najgore imam osjećaj da još uvijek traje. Sve dok sam bila okupirana uređnjem stana, barem onog osnovnog da nam bude ugodno boraviti u njemu, nisam imala ni volje ni snage baviti se ičim drugim. Sada se to sve nekako bliži kraju, pa sam i ja mirnija i zadovoljnija krajnjim rezultatom. Rekli bi da je uređnje stana zadovoljstvo i ja mislim da je, no tek onaj dio kada se se slažu posljednje kockice, vješaju slike, biraju ukrasni jastučići, tepisi,... Onaj dio sa razbijenim pločicama, prašinom koja se uvlači u pore i 10 majstora u isto vrijeme na istom mjestu, e taj dio bih uvijek preskočila.

Još uvijek neke stvari nismo prebacili iz starog stana, a kako mi se čini niti nećemo tako brzo jer nam uopće ne nedostaju.
Zanimljivo je to s tim stvarima, par tjedana živjeli smo sa kuhalom za vodu, dvije šalice, plastičnim tanjurima i madracom na podu i bilo nam je lijepo, bilo nam je prekrasno!


Naš novi stan odlučili smo ne zatrpati raznoraznim glupostima i stvarima i namještajem koji nema svoju pravu funkciju,... ustvari veseli nas sam prostor u kojem se da disati i kretati. Rekla bih čak da je i to jedan od razloga zašto još nemamo sav namještaj...no ipak glavni razlog je taj što ja svaki komad namještaja rascrtavam do najmanjih detalja, mjerim stvari koje će unutra stajati s ciljem da se iskoristi svaki centimetar, smišljam što će pored tog namještaja stajati, kako će se brisati prašina iza, kakva mora biti stražnja strana da "sjedne" na lajsnu na zidu,... ovim tempom, ostatak namještaja imati ćemo za otprilike godinu dana :)

No, jedno od veselja je i ono što smo oboje priželjkivali - radne sobe! O da, svaki put kad uđem u moju radnu sobu osmijeh mi je od uha do uha. Lijep osjećaj!

Nisam je još u potpunosti uredila, ustvari samo sam napravila 2 radna stola i smjestila računalo, a stvarčice su još uvijek po kutijama. Pripremam se za akciju, izvaditi sve iz kutija i početi osmišljavati gdje što složiti, da bude na dohvat ruke dok radim, a ujedno uredno složeno da u kratkom roku ne zavlada kaos.

Stolove sam, kao što sam spomenula, radila sama. Iako bi bilo jednostavnije i možda jeftinije naručiti stol od iverala, želja mi je bila sama napraviti drveni stol prema vlastitim nacrtima. Iveral i ja nikako da se sprijateljimo. Ne mogu točno dokučiti smeta li mi sami iveral ili samo nema šanse zbog moje ljubavi prema punom drvetu.

Pokušala sam fotografirati faze izrade stola, no u nekom trenutku se to pretvorilo u "snađi se druže" pa sam odustala, no u nekom od idućih postova podjeliti ću s vama par korisnih savjeta ako se odlučite raditi nešto od drveta.

Smiješna je bila jedna scena dok smo pokušavali spojiti ormarić koji dolazi ispod radnog stola, meni je nedostajalo još jedno 10 pari ruku da držim sve stranice na okupu, a Matija je fotografirao i kako nam nije baš sve išlo po planu umjesto predviđenih 3 koraka imali smo ih 10. I kaže Matija "Eto lijepo, sad samo na blog stavi prvu i zadnju fotku i reci - to sad zalijepite, a to što sve zajedno ne stoji i visi na jednu stranu zanemari, pa neka se svi čude kako je tebi to uspjelo, a njima ne."
Jasno vam je dakle kako je u nekom trenutku izgledalo spajanje tog stola :)

OK, stvarno sam se raspisala, dosta za ovaj put. Na žalost fotke još nisam obradila i sortirala, pa za ovaj put samo predstavljam radnu sobu punu kutija, no neka ovo sada službeno bude početak akcije njenog uređenja!

Vidite li kako je svijetla, puna sunca, s pogledom na prirodu? Sad me razumijete zašto joj se veselim :)





Do čitanja,
Keks

 

Keks made Copyright © 2011