Brkovi od papira

Planetarno popularni  mustači :) Morala sam ih i ja jednom napraviti. Pronašla sam papir koji je s jedne strane kao baršun, to im je dalo onu baš pravu crnu boju, a i teksturu puno ljepšu no da je običan papir.

Sama izrada i nije neka nauka, papir se izreže u obliku brkova i na to se nalijepi štapić. Najteži zadatak je izrezati brkove. Trebala sam ih napraviti 100 komada, pa sam koristila svoj digitalni rezač, no ako radite par komada možete ih i ručno lijepo izrezati.

Meni baš ne izgledaju lijepo kada je štapić vidljiv s druge strane, tako da sam ustvari radila sendvić, brkovi - štapić - brkovi. Tako su obje strane prave. Jednu sam radila od crnog kartona, a drugu od tog finog baršunastog papira. Ovdje jedino treba paziti da su obje strane indentičnog oblika, tako da se lijepo poklope kada se spoje.

Znači na jednu stranu sam namazala ljepilo, stavila štapić i zalijepila drugu stranu na to. Na gornju stranu sam nanjela još malo ljepila na mjesto gdje dolazi štapić da papir bolje primi oko njega.

Kako je taj baršunasti papir dosta čvrst ali podatan, mogla sam ga lijepo pritisnuti oko štapića da mi ne ostane rupa. Da sam obje strane radila od tvrđeg kartona, ne bih ga mogla tako dobro pritisnuti uz štapić.
Zato je moj prijedlog da jednu stranu radite od kartona, a drugu recimo od filca ili neke tkanine.

Ako radite od papira koji je samo s jedne strane obojan, kao što je bio slučaj kod mene - baršunasti papir je s druge strane bio bijeli, možete rubove naknadno obojati flomasterom ili ih zasjenčati tintom prije nego krenete s ljepljenjem. Tako se ne vide bijeli rubovi papira i puno lijepše izgleda.

Probajte ih napraviti, totalno su zabavni i zarazni! Ja sam ih radila za otvorenje dučana koji sam u prethodnom postu spomenula i nije bilo fotografije s otvorenja na kojoj netko nije imao brkove :)

Kaširana slova

Jednom prilikom kada sam radila čestitku za rođendan pisala sam o tipografiji, no osim što volim slova na papiru, ona 3D još su mi draža. Već neko vrijeme imam u planu napraviti nam par kaširanih ili drvenih slova kao dekoracije, pa sam bila oduševljena kada sam dogovorila izradu brojki za izlog jednog Zagrebačkog dučana.

Ako se odlučite na izradu ovako nečega i u ovim dimenzijama, pripremite se na dugotrajan i zahtjevan proces. Osim dobre volje i strpljenja treba vam i dosta prostora što za samu izradu, što za kasnije sušenje.
Što se tiče materijala, treba vam puno kartona, ljepilo, ljepljiva traka, gips i stare novine.

Evo kako su moje brojke ispale na kraju. Visine su oko 65 cm i debljine oko 10 cm.

Trudila sam se fotkati svaki korak, da vam bude što jasnije kako sam što radila. Ponekada sam se zanijela u poslu i zaboravila, no sigurna sam da ćete poloviti proces :)


Predloške za brojke isprintala sam na običnom  A4 papiru. U ovom slučaju brojke su bile puno većih dimenzija od A4 papira, pa sam ih isprintala u dijelovima, spojila selotejpom i izrezala. Nakon toga privremeno sam ih zalijepila na karton (onako da zarolate selotejp da je ljepljiv s obje strane), ocrtala olovkom oko njih i izrezala karton par centimetara veći od te iscrtane linije. Sve sam izrezala x2, za prednju i stražnju stranu brojke.

Rub kartona savinula sam do iscrtane linije. Na oblim djelovima rub sam narezala na manje komadiće, inače ih nećete moći lijepo saviti, a na ravnim dijelovima pomogla sam si s ravnalom.

Narezala sam karton na trake debljine 9 cm, odnosno na onu širinu koliko želim da brojke budu debele. Ja sam koristilia ovaj valoviti karton i rezala ga okomito na njegova rebra, tako mi se kod oblih dijelova lako savijao i pratio linije.

I tako sam polako spajala prednju i stražnju stranu sa trakama od valovitog kartona, lijepila sam ih sa papirnatom ljepljivom trakom koja se koristi za pakiranje i kako sam završila jedan dio tako sam unutrašnjost punila istim takvim trakama od rebrastog kartona. Rebrasti karton treba biti iste širine kao i trake s kojima spajate prednji i stražnju stranu, jer tako čini konstrukciju i brojka je zbog toga stvarno čvrsta i ne savija se, a i lakše je dalje lijepiti kada imate čvrstu konstrukciju. Zamislite si to recimo kao konstrukciju sača.

I ovako su izgledale brojke kada sam završila s ljepljenjem.

I sada slijedi kaširanje. Ja nisam kaširala s papirom, već sa gazom, jer sam htjela dobiti takvu teksturu. Napravila sam smjesu od ljepila za drvo, vode i malo gipsa, recimo da je bila gustoće kao za palačinke :) Za početak sam namotala trake od gaze u role i omotala svaku brojku sa suhom gazom i to mi je bila baza.
Nakon toga sam narezala gazu na manje kvadratiće i trake, umakala ih u smjesu za ljepljenje i tako oblagala slova.
Nisam baš pretjerivala s ljepilom, da se karton ne razmoči, nego sam recimo na jednu mokru gazu stavljala 3-4 suhe i zagladila sve zajedno. Suha gaza odmah upije višak ljepila s namočene gaze i zalijepi se.
Da, zaboravih reći da se svakako opskrbite sa velikim paketom jednokratnih gumenih rukavica, meni su najbolje one iz DM-a. Ima ih u veličinama, tako da ne smetaju na rukama prilikom rada.

Neke od faza....

Brojke sam tako ostavila preko noći da se osuše i nakon toga ih obojala bijelom bojom. Nakon toga se isto trebaju sušiti 5-6 sati. Koristila sam boju za drvo na bazi vode i nanosila je spužvastim valjkom.
Nikako nemojte nanositi puno ljepila i debele slojeve odjednom, nanosite sve u fazama i pustite da se prethodni sloj barem malo osuši.

Ovdje se vidi tekstura koju sam dobila kaširajući s gazom, a ne papirom. Brojke su bijele, no ovo sam fotkala po noći pa zbog loše rasvijete izgledaju kao da su žute.

I evo mojih brojki, koje sam iz nepoznatog razloga u cijelom procesu izrade zvala slovima, smjestile su se u izlogu trgovine u centru grada :)

  

Do čitanja!

Keks

Brzinski makeover kutijice vol. 2

Do čitanja!

Keks

Brzinski makeover kutijice

Ne znam kako vi, ali ja sam u nekom od prošlih života sigurno bila hrčak. Mislim da je nevjerojatno što sam sve u stanju spremiti s izlikom Dobro će doći! Kako ne bi sve te stvarčice stajale i skupljale prašinu a I da bih opravdala njihovo skupljanje, odlučila sam baciti se na njihovo uljepšavanje.

 

Do čitanja!
Keks

Savršene mašne

Bliži se vrijeme zamatanja poklona, što znači i puuuuno vezanja mašni. Ne znam kako vi, no ja nikada ne uspijem postići čvrsti mali čvor, a da su obje strane mašne jednake, pogotovo kod manjih mašni. Uvijek je povuci-potegni na jednu, pa na drugu stranu, pa je prevelika, pa je premala...

Pronašla sam super pomoćnika, zove se Bow-Easy i lako ga napravite i sami. Isprintajte i izrežite iz debljeg kartona.

Ovdje možete skinuti template. Prošvrljajte malo i po blogu, ima super digitalnih pečata, printeva, šablona,.. a ovdje pogledajte HOW TO video.

Ove godine će nam svima blistati pokloni ispod bora, sa savršenim mašnama :)

Do čitanja!

Jeste li očistili čizmice?

Ja svoje još nisam stigla jer sam imala zanimaciju - i to kakvu! Svake godine Sv. Nikola naše čizmice napuni do vrha, donese nešto nama, no uvijek ostavi poklone i za naše nećake. To je zato što su oni jaaako dobra dječica!

E, kako ove godine ne bi opet bila gužva u šesnaestercu i ja ne bih išla na posao u raširenim čizmama, napravila sam čizmice samo za njih. Na čizmicama sam napravila decoupage sa salvetom i iskoritila pečate sa slovima i likom Djedice. Ako se želite baciti na posao i sašiti ovakve čizmice, napravila sam i tutorial.

Evo kako:
1. Izrezati kroj na papiru i prema njemu izrezati platno, pazite da vam kroj bude veći nego što želite da budu čizmice jer će vam otprilike jedan centimetar otići kod šivanja. Nakon što ste sašili dvije strane, okrenite čizmicu tako da šavovi budu iznutra i zapeglajte kako bi dobili lijepe ravne rubove.

2. Izrežite salvetu i označite sa fantom flomasterom površinu gdje će doći salveta. Fantom flomaster nestaje u dodiru s vodom, tako da se ne trebate bojati da će ostati trag od tinte.

 3. Umetnite najlon ispod platna, da lijepilo ne pređe na drugu stranu čizmice i namažite s lijepilom za decoupage dio koji ste prethodno označili. Na ovoj slici je već naneseno ljepilo i nestali su tragovi od flomastera.

4. Nakon što se lijepilo osušilo, razdvojite slojeve salvete i prvi sloj zapeglajte preko masnog papira. Ukoliko imate peglu na paru, važno je da isključite paru. I svakako maknite najlon iz čizmice prije peglanja, jer će ga toplina rastopiti!!! Umjesto najlona u čizmicu stavite komadić masnog papira za vrijeme peglanja, za svaki slučaj da se ne slijepe dvije strane čizmice. Nemojte peglati sa visokom temperaturom jer će vam lijepilo , ako je naneseno na površinu veću od salvete, na tim djelovim požutjeti. Na tamnim površinama se ne vidi, no na svijetlijima ne izgleda baš lijepo.
Ovaj korak sa zapeglavanjem salvete na površinu namazanu lijepilom prema uputama proizvođača nije potreban, no meni je tako lakše postići da je salveta ravna i bez nabora jer toplina pegle stopi lijepilo i salvetu.

5. Nakon što se sve ohladi, premažite salvetu ljepilom za decoupage i nakon što se osuši još jednom sve zapeglajte. (Nedostaje mi ovaj korak, zaboravila sam fotografirati :S)

6. Pečatom nanesite slova. Ovdje se možete poslužiti i šablonama i bojom za tekstil.

7. Šivajte, šivajte i šivajte.... Evo jedan savjet ako vam ponestane konca na pola čizmice - odrežite novi konac i zavežite ga za konac koji je pri kraju i navodite ponovo na iglu, tako ćete moći samo nastaviti šivati dalje. Važno je da čvorić napravite što bliže platnu na poslijednjem šavu starog konca. Ako ga svežete predaleko, neće vam proći kroz tkaninu prilikom slijedećeg šava i ostat će vam višak konca u zraku (nadam se da ste shvatili što je pjesnik htio reći)

 I to je to!

Na kraju sam još napravila privjeske od kartona na koji sam nalijepila crveni  papir, prošila bijelim flomasterom i napisala imena da Sv. Nikola zna koja je čija čizmica. Kako će ove čizmice dočekati i Djeda Božićnjaka, dodala sam i pečat "Santa was here".

Do čitanja!

Moje prve čestitke

Ovih dana slažem sve svoje hobby stvarčice da nam oslobodim zraka za disanje u stanu :) I tako dok sam slagala papire, naišla sam na ostatke jedne čestitke koju sam radila negdje u 3. mjesecu ove godine. To je bila moja prva papirnata čestitka.

Par dana nakon slijedila je i druga...

Razlog zašto vam sve ovo pišem ustvari je taj što želim s vama podijeliti kako sam napravila čestitke, možda vam ideja dobro dođe, ako se već niste negdje susreli sa njom.
U to vrijeme sam otkrila decoupage i jedino što sam imala kod kuće od hobby stvarčica bile su salvete, akrilne boje i ljepilo za decoupage, a čestitka je trebala biti papirnata. Boje mi nekako nisu dolazile u obzir, jer ne znam slikati, znači ostale su - salvete.

Kako zalijepiti salvete na papir, a da se sve zajedno ne razmoči i ne izvitoperi?

Tada sam znala za trik ljepljenja salvete pomoću pegle, no opet bih morala namazati papir ljepilom, što bi ga razmočilo. Znači moralo je biti neko suho ljepilo, a da s njime mogu prekriti cijeli A4 papir. I nakon dužeg razmišljanja, pala mi je na pamet ideja - prozirna folija (ona koju koristimo za održavanje svježine namirnica).

Evo kako: na papir koji želite ukrasiti stavite komad prozirne folije, folija neka bude malo veća od papira kako bi se i rubovi dobro zalijepili, na foliju stavite jedan sloj salvete (onaj koji želite zalijepiti), sve zajedno prekrijte masnim papirom za pečenje i dobro zapeglajte. I to je to!

Papir ispadne genijalno, salveta se skroz stopi s njim i na dodir ima meku teksturu, mene je podsjetilo na baršun. Ono što je još važno, je da podlogu na kojoj peglate zaštitite nečim, kako se folija koja viri mimo papira ne bi zalijepila na nju. Ako kao zaštitu koristite novine ili neki časopis isto pripazite, jer će se tinta od topline preslikati na podlogu za paglenje. Najbolje je kao zaštitu korititi isto masni papir.

Nadam se da vas nisam udavila ovim silnim opisivanjem, jednostavno me taj papir danas ponovo oduševio, a i nadam se da će vam ideja biti korisna.

Do čitanja :)

Božićna čestitka

Ovu čestitku je bilo zabavno raditi..a boje...boje su mi mrak. Na fotografijama se ne vide baš nijanse, no prevladava svijetli tirkiz, koji genijalno paše sa srebrnom i bijelom. Mene ta kombinacija neodoljivo  podsjeća na snijeg, inje, pahuljice koje lete po zraku.. jednom rječju - snježna idila!

Evo i kratkog tutoriala:

1. Na izrezani papir, mojim omiljenim pečatom, naniijela sam tekst.
2.  Embossing puderom, pomoću pečata, napravila sam pahuljice
3. tintom sam obojala papir.
Ja sam tintu nanosila direktno sa jastučića jer je jastučić već skoro suh, no ako imate novu tintu, bolje je nanositi spužvicom, inaće će nanos boje biti preintezivan i papir će se savijati. Tintu treba nanijeti na suho. Tamo gdje je embossing ne prima se tinta, tako da se dobije ovaj efekt da pahuljice sjaje i kroz njih se vidi pozadina, u ovom slučaju vide se slova.
4. Izabrala sam papir za pozadinu i sve zajedno zalijepila.

Pahuljicu od filca i traku sa riječima pričvrstila sam sa...Amerikanci to zovu "brad"...konzultirala sam se sa prijateljem Googlom i on kaže da je to ekser bez glave :) Kako ovo baš i nije čavlić jer se ne zabija nigdje i glava je jedino i bitna na njemu, rekla bih da ga neću tako zvati :) Neka zasada ostane ukrasni čavlić, dok se ne sjetim kako bi se moglo reći na hrvatskom. Ako netko zna - pomozite.

A što kada....

Napravite sat i još vam samo preostaje da stavite mehanizam i gotovi ste. A ne! Odnosno, možda u nekoj drugoj priči, u mojoj Sagi o satu radnja ide ovako...

Sjećate se da sam neki dan završila sat i još sam samo trebala pronaći mehanizam koji odgovara, jer je drveni tanjur na kojem sam radila bio malo deblji. I tako se ja danas uputim u NB Hobby po mehanizam, jer sam prije toga provjerila na webu da ima mehanizam dužine 23mm. Dođem u NB, pronađem najduži mehanizam,ali nekako mi se čini da je isti kao onaj koji imam kod kuće, ali piše na njemu 23mm (moj kod kuće je 15 mm). Mjerimo Natalija i ja i stvarno je vijak na mehanizmu 15mm, a piše 23mm. I uglavnom nismo shvatile što je točno 23 mm na tom mehanizmu, moja sestra kaže da je to sigurno mjerio neki muškarac :). (Inače baš nisam tip za ovakve šale i pošalice, ali ova mi je baš smiješna, nadam se da se moja cijela dva vjerna muška čitatelja neće naljutit)

I što sada? U tom trenutku jedino što mi je palo na pamet je, da izdubim rupu u tanjuru u koju ću staviti mehanizam. A kako? Imam kod kuće alat za rezbarenje drveta, no to je bila nemoguća misija. I na kraju, da ne dužim, uzela sam bušilicu i s njom izdubila rupu u tanjuru. Evo kako je to izgledalo...

1. iscrtala sam površinu za bušiti prema satnom mehanizmu
2. bušila i bušila i bušila i ....
3. mehanizam je napokon sjeo da sam ga mogla s druge strane zašarafiti
4. popunila sam rupe kitom za drvo (treba ga nanositi u tanjim slojevima, sušiti sloj po sloj i na kraju obraditi brusnim papirom)
5. obojala sam sve akrilnom bojom

O da,  prije nego što počnete s bilo kakvim zahvatima, provjerite radi li mehanizam. Moj je, na svu sreću radio, provjerila sam kada sam sve "zacementirala".

Na kraju i nije ispalo tako loše. Jel? :)

I evo ga, napokon ima kazaljke i čestitku koja mu, kako bi moj omiljeni stihoklepac rekao, pasent paše.

Sve u svemu, bilo je zabavno. Razvoj situacije i moja ideje podsjetilie su me na jednu moju zgodu sa tapetarskom spužvom, no to ću vam ispričati nekom drugom prilikom.