Vjerovali ili ne, ove sam godine opravdano zabušavala i napravila sam samo jednu čestitiku, no biti će i ona dovoljna da vam svima od srca poželim sretan Božić i vesele blagdane!
Božićna čestitka
Brkovi od papira
Planetarno popularni mustači :) Morala sam ih i ja jednom napraviti. Pronašla sam papir koji je s jedne strane kao baršun, to im je dalo onu baš pravu crnu boju, a i teksturu puno ljepšu no da je običan papir.
Sama izrada i nije neka nauka, papir se izreže u obliku brkova i na to se nalijepi štapić. Najteži zadatak je izrezati brkove. Trebala sam ih napraviti 100 komada, pa sam koristila svoj digitalni rezač, no ako radite par komada možete ih i ručno lijepo izrezati.
Meni baš ne izgledaju lijepo kada je štapić vidljiv s druge strane, tako da sam ustvari radila sendvić, brkovi - štapić - brkovi. Tako su obje strane prave. Jednu sam radila od crnog kartona, a drugu od tog finog baršunastog papira. Ovdje jedino treba paziti da su obje strane indentičnog oblika, tako da se lijepo poklope kada se spoje.
Znači na jednu stranu sam namazala ljepilo, stavila štapić i zalijepila drugu stranu na to. Na gornju stranu sam nanjela još malo ljepila na mjesto gdje dolazi štapić da papir bolje primi oko njega.
Kako je taj baršunasti papir dosta čvrst ali podatan, mogla sam ga lijepo pritisnuti oko štapića da mi ne ostane rupa. Da sam obje strane radila od tvrđeg kartona, ne bih ga mogla tako dobro pritisnuti uz štapić.
Zato je moj prijedlog da jednu stranu radite od kartona, a drugu recimo od filca ili neke tkanine.
Ako radite od papira koji je samo s jedne strane obojan, kao što je bio slučaj kod mene - baršunasti papir je s druge strane bio bijeli, možete rubove naknadno obojati flomasterom ili ih zasjenčati tintom prije nego krenete s ljepljenjem. Tako se ne vide bijeli rubovi papira i puno lijepše izgleda.
Probajte ih napraviti, totalno su zabavni i zarazni! Ja sam ih radila za otvorenje dučana koji sam u prethodnom postu spomenula i nije bilo fotografije s otvorenja na kojoj netko nije imao brkove :)
Kaširana slova
Jednom prilikom kada sam radila čestitku za rođendan pisala sam o tipografiji, no osim što volim slova na papiru, ona 3D još su mi draža. Već neko vrijeme imam u planu napraviti nam par kaširanih ili drvenih slova kao dekoracije, pa sam bila oduševljena kada sam dogovorila izradu brojki za izlog jednog Zagrebačkog dučana.
Ako se odlučite na izradu ovako nečega i u ovim dimenzijama, pripremite se na dugotrajan i zahtjevan proces. Osim dobre volje i strpljenja treba vam i dosta prostora što za samu izradu, što za kasnije sušenje.
Što se tiče materijala, treba vam puno kartona, ljepilo, ljepljiva traka, gips i stare novine.
Evo kako su moje brojke ispale na kraju. Visine su oko 65 cm i debljine oko 10 cm.
Trudila sam se fotkati svaki korak, da vam bude što jasnije kako sam što radila. Ponekada sam se zanijela u poslu i zaboravila, no sigurna sam da ćete poloviti proces :)
Predloške za brojke isprintala sam na običnom A4 papiru. U ovom slučaju brojke su bile puno većih dimenzija od A4 papira, pa sam ih isprintala u dijelovima, spojila selotejpom i izrezala. Nakon toga privremeno sam ih zalijepila na karton (onako da zarolate selotejp da je ljepljiv s obje strane), ocrtala olovkom oko njih i izrezala karton par centimetara veći od te iscrtane linije. Sve sam izrezala x2, za prednju i stražnju stranu brojke.
Rub kartona savinula sam do iscrtane linije. Na oblim djelovima rub sam narezala na manje komadiće, inače ih nećete moći lijepo saviti, a na ravnim dijelovima pomogla sam si s ravnalom.
Narezala sam karton na trake debljine 9 cm, odnosno na onu širinu koliko želim da brojke budu debele. Ja sam koristilia ovaj valoviti karton i rezala ga okomito na njegova rebra, tako mi se kod oblih dijelova lako savijao i pratio linije.
I tako sam polako spajala prednju i stražnju stranu sa trakama od valovitog kartona, lijepila sam ih sa papirnatom ljepljivom trakom koja se koristi za pakiranje i kako sam završila jedan dio tako sam unutrašnjost punila istim takvim trakama od rebrastog kartona. Rebrasti karton treba biti iste širine kao i trake s kojima spajate prednji i stražnju stranu, jer tako čini konstrukciju i brojka je zbog toga stvarno čvrsta i ne savija se, a i lakše je dalje lijepiti kada imate čvrstu konstrukciju. Zamislite si to recimo kao konstrukciju sača.
I ovako su izgledale brojke kada sam završila s ljepljenjem.
I sada slijedi kaširanje. Ja nisam kaširala s papirom, već sa gazom, jer sam htjela dobiti takvu teksturu. Napravila sam smjesu od ljepila za drvo, vode i malo gipsa, recimo da je bila gustoće kao za palačinke :) Za početak sam namotala trake od gaze u role i omotala svaku brojku sa suhom gazom i to mi je bila baza.
Nakon toga sam narezala gazu na manje kvadratiće i trake, umakala ih u smjesu za ljepljenje i tako oblagala slova.
Nisam baš pretjerivala s ljepilom, da se karton ne razmoči, nego sam recimo na jednu mokru gazu stavljala 3-4 suhe i zagladila sve zajedno. Suha gaza odmah upije višak ljepila s namočene gaze i zalijepi se.
Da, zaboravih reći da se svakako opskrbite sa velikim paketom jednokratnih gumenih rukavica, meni su najbolje one iz DM-a. Ima ih u veličinama, tako da ne smetaju na rukama prilikom rada.
Neke od faza....
Brojke sam tako ostavila preko noći da se osuše i nakon toga ih obojala bijelom bojom. Nakon toga se isto trebaju sušiti 5-6 sati. Koristila sam boju za drvo na bazi vode i nanosila je spužvastim valjkom.
Nikako nemojte nanositi puno ljepila i debele slojeve odjednom, nanosite sve u fazama i pustite da se prethodni sloj barem malo osuši.
Ovdje se vidi tekstura koju sam dobila kaširajući s gazom, a ne papirom. Brojke su bijele, no ovo sam fotkala po noći pa zbog loše rasvijete izgledaju kao da su žute.
I evo mojih brojki, koje sam iz nepoznatog razloga u cijelom procesu izrade zvala slovima, smjestile su se u izlogu trgovine u centru grada :)
Do čitanja!
Keks
Poklon za Božićne blagdane
Čim sam vidjela ovu salvetu u dučanu odmah sam se zaljubila u nju. Snješko mi je genijalan :) Ovakav ukras napravi se vrlo brzo, a to i čokolada mislim da su super kao znak pažnje za blagdnansko darivanje.
Drvenu letvu prepilila sam, zaoblila gornji rub i obojala u bijelo. Naljepila salvetu decoupage ljepilom i po rubovima stavila umjetni snijeg u obliku paste. Malo špage, gumbića, ukrasnih vrpca kojih vam je ostalo od umatanja poklona i to je u principu to.
Nadam se da ću ove godine sve poklone za svoje najdraže uspjeti napraviti sama, to je moja Božićna želja :) Počela sam popisivati kome bi se što moglo svidjeti od onoga što mogu napraviti, sad još samo treba vremena za realizirati to sve. Ono što mi se mota po glavi su mirisni sapunčići, mirisne svijeće, za klince ukrašeni notesi,...možda neki album sa slikama i ukrašen na Keks način,...još par dana razmišljam, a onda se bacam na posao.
Čime ste vi mislili razveseliti ove godine obitelj i prijatelje? Imate li kakav dobar prijedlog?
Do čitanja,
Keks
Čestitka za vjenčanje
Uh, ovo je bio izazov! Nakon toliko vremena što nisam ništa radila sa papirom, trebalo je razgibati prstiće, podsjetiti se što se kako i s čime lijepi, suši,... A kako je izrada čestitke napredovala tako sam polako bila zatpana stvarima oko sebe, sve ono što je još bilo u kutijama odjednom je bilo po cijeloj sobi.
No dobro, očito mi predstoji malo bolja razrada ladica, polica i svih ostalih mjesta za odlaganje nego što sam mislila, inače bi me brzo mogla proći želja za kreativnošću :)
Do čitanja!
Keks
Novi početak
Ne znam je li razlog ovo sumorno vrijeme koje me nekako uspavalo, pa nisam toliko aktivna ili činjenica da se danima pitam što li neki od vas rade i kako su, no danas sam ponovo osjetila potrebu svratiti na blog. Nije me dugo bilo i kada sam pogledala na posljednji post, vidim da vam čak nisam niti zahvalila na podršci koju ste mi pružili u natječaju za dizajn papira. Iako je od tada prošlo točno 5 mjeseci, sada vam želim reći jedno veliko HVALA!
Pet mjeseci...pa sad sam se i ja zapitala gdje sam bila i što radila!
Uglavnom, kao što sam i najavila ranije, preselili smo se u novi stan, ta selidba je trajala i trajala i što je najgore imam osjećaj da još uvijek traje. Sve dok sam bila okupirana uređnjem stana, barem onog osnovnog da nam bude ugodno boraviti u njemu, nisam imala ni volje ni snage baviti se ičim drugim. Sada se to sve nekako bliži kraju, pa sam i ja mirnija i zadovoljnija krajnjim rezultatom. Rekli bi da je uređnje stana zadovoljstvo i ja mislim da je, no tek onaj dio kada se se slažu posljednje kockice, vješaju slike, biraju ukrasni jastučići, tepisi,... Onaj dio sa razbijenim pločicama, prašinom koja se uvlači u pore i 10 majstora u isto vrijeme na istom mjestu, e taj dio bih uvijek preskočila.
Još uvijek neke stvari nismo prebacili iz starog stana, a kako mi se čini niti nećemo tako brzo jer nam uopće ne nedostaju.
Zanimljivo je to s tim stvarima, par tjedana živjeli smo sa kuhalom za vodu, dvije šalice, plastičnim tanjurima i madracom na podu i bilo nam je lijepo, bilo nam je prekrasno!
Naš novi stan odlučili smo ne zatrpati raznoraznim glupostima i stvarima i namještajem koji nema svoju pravu funkciju,... ustvari veseli nas sam prostor u kojem se da disati i kretati. Rekla bih čak da je i to jedan od razloga zašto još nemamo sav namještaj...no ipak glavni razlog je taj što ja svaki komad namještaja rascrtavam do najmanjih detalja, mjerim stvari koje će unutra stajati s ciljem da se iskoristi svaki centimetar, smišljam što će pored tog namještaja stajati, kako će se brisati prašina iza, kakva mora biti stražnja strana da "sjedne" na lajsnu na zidu,... ovim tempom, ostatak namještaja imati ćemo za otprilike godinu dana :)
No, jedno od veselja je i ono što smo oboje priželjkivali - radne sobe! O da, svaki put kad uđem u moju radnu sobu osmijeh mi je od uha do uha. Lijep osjećaj!
Nisam je još u potpunosti uredila, ustvari samo sam napravila 2 radna stola i smjestila računalo, a stvarčice su još uvijek po kutijama. Pripremam se za akciju, izvaditi sve iz kutija i početi osmišljavati gdje što složiti, da bude na dohvat ruke dok radim, a ujedno uredno složeno da u kratkom roku ne zavlada kaos.
Stolove sam, kao što sam spomenula, radila sama. Iako bi bilo jednostavnije i možda jeftinije naručiti stol od iverala, želja mi je bila sama napraviti drveni stol prema vlastitim nacrtima. Iveral i ja nikako da se sprijateljimo. Ne mogu točno dokučiti smeta li mi sami iveral ili samo nema šanse zbog moje ljubavi prema punom drvetu.
Pokušala sam fotografirati faze izrade stola, no u nekom trenutku se to pretvorilo u "snađi se druže" pa sam odustala, no u nekom od idućih postova podjeliti ću s vama par korisnih savjeta ako se odlučite raditi nešto od drveta.
Smiješna je bila jedna scena dok smo pokušavali spojiti ormarić koji dolazi ispod radnog stola, meni je nedostajalo još jedno 10 pari ruku da držim sve stranice na okupu, a Matija je fotografirao i kako nam nije baš sve išlo po planu umjesto predviđenih 3 koraka imali smo ih 10. I kaže Matija "Eto lijepo, sad samo na blog stavi prvu i zadnju fotku i reci - to sad zalijepite, a to što sve zajedno ne stoji i visi na jednu stranu zanemari, pa neka se svi čude kako je tebi to uspjelo, a njima ne."
Jasno vam je dakle kako je u nekom trenutku izgledalo spajanje tog stola :)
OK, stvarno sam se raspisala, dosta za ovaj put. Na žalost fotke još nisam obradila i sortirala, pa za ovaj put samo predstavljam radnu sobu punu kutija, no neka ovo sada službeno bude početak akcije njenog uređenja!
Vidite li kako je svijetla, puna sunca, s pogledom na prirodu? Sad me razumijete zašto joj se veselim :)
Do čitanja,
Keks
Prva kolekcija papira - Design by Keks!
Moj prvi susret sa Photoshopom bio je prije otprilike 7 godina, od tada sam prolazila razne faze, onu prvu početničku u kojoj sam otkrivala sve mogućnosti ovog moćnog programa, pa je slijedilo dizajniranje web stranica, bannera, vizitki i reklamnih materijala, obrađivanje fotografija, no tek kada sam otkrila svijet scrapbooking papira i dizajnirala svoj prvi papir, osjetila sam potpuno zadovoljsto onime što sam napravila.
I tako je počelo moje proučavanje uzoraka, čitanje tutoriala, danonoćno klikanje, učenje i vježbanje i broj mojih radova se lagano povećavao. Slijedeći korak koji sam planirala je pokušati napraviti jednu cijelu kolekciju - papire i dodatke koji imaju istu temu, uzorcima odgovaraju jedni drugima i mogu se lako kombinirati.
Upravo zato, kada sam na blogu Jessice Sprague ugledala da je jedan od vodećih proizvođača papira za scrapbooking, Echo Park, otvorio natječaj za mini kolekciju odlučila sam prihvatiti izazov i prijaviti se. Nagrada je tiskanje kolekcije i plasiranje na tržište, 1000 $ i Epson Picturemate Photo Printer.
Naravno da bi bilo lijepo pobjediti i osvojiti novčanu nagradu, no više od svega mislim da bi me razveselilo vidjeti svoj dizajn u tisku i u albumima i čestitkama diljem svijeta To bi bio nenadmašiv osjećaj, a suradnja s njihovim dizjanerima u pripremi kolekcije za tisak neprocijenjivo iskustvo.
Zadatak je bio dizajnirati kolekciju koja se sastoji od 5 papira cca. 31x31 cm , jedne stranice journalig card/border sheet (to su kombinacije raznih kartica i rubova koji se nalaze svi na jednoj papiru i izrezuju se po potrebi, koriste se kao dodaci srapbooking albumima, dnevnicima, čestitkama,..) i jedne stranice naljepnica dimenzija cca. 15x30 cm.
Cijeli natječaj odvija se u tri kruga, u prvom krugu žiri sastavljen od dizajnera bira 25 najboljih radova od svih prijavljenih i znate što - ušla sam u TOP 25!
Ono što sada slijedi je glasanje publike za onu kolekciju koja im se najviše sviđa i koju bi voljeli vidjeti u tiskanom izdanju. Nakon glasanja publike žiri će od 10 kolekcija koje su dobile najviše glasova izabrati pobjednika.
Dakle predstoje mi dani iščekivanja :)
No, bez lažne skromnosti, bez obzira na krajnji rezultat natječaja sve ovo do sada bilo mi je dragocijeno iskustvo, iskusila sam kako teče cijeli proces osmišljavanje proizvoda, kako se držati teme, kako se držati rokova...ovo poslijednje je bilo najveći izazov :)
Sve kolekcije koje su ušle u TOP 25 možete pogledati ovdje. Naravno glasati možete samo za mene! Šaaalim se :) Bilo bi mi drago da me poduprete ako vam se sviđa moj rad, no neka najbolji zasluženo i pravedno pobijedi.
Objavu TOP 25 i detalje i upute o glasovanju može pronaći ovdje. Da biste glasovali morate otvoriti account na stranicama i priznaje se samo jedan glas po osobi.Glasati se može do subote 16.06.2012.
Od 5 tema koje su bile zadane, ja sam odabrala Girl Friends. Nisam bila sigurna smijem li objaviti cijelu kolekciju prije završetka natjecanja, pa evo samo pregled cijele kolekcije na okupu. Detalje možete pogledati u galeriji ovdje.
Do čitanja!
Keks
Pokloni za goste na vjenčanju
Ako ste nedavno imali vlastito vjenčanje ili ste samo sudjelovali u organizaciji, onda sigurno znate koliko je detalja na koje treba obratiti pažnju i koliko na kraju ti detalji mogu probiti iznos buđeta koji smo planirali.
Kolegica na poslu se udavala i moram priznati da sam se iznenadila sa cijenama pojedinih ukrasa. Nezahvalno je sada ulaziti u sam dizajn tih dodataka i je li cijena previsoka, sve ovisi o ukusu, a i svatko ima pravo sam odrediti cijenu svog rada i proizvoda, no sve u svemu neke cijene mislim da su stvarno pretjerane.
Kako su pripreme njezing vjenčanja tekle tako ja nisam mogla odoljeti da se ne uključim sa nekim prijedlozima i idejama, pa sam na kraju sa zadovoljstvom sudjelovala u izradi pokona za goste.
Ideje su bile razne, od sapunčića od prirodnih sastojaka,... do lizalica, na kraju su staklenke meda kao poklon bile su logičan odabir, obzirom da se kolegičin otac bavi proizvodnjom meda. Staklenke je samo trebalo lijepo upakirati i tu sam ja došla na red.
U Photoshopu sam dizajnirala ambalažu sa imenima mladenaca, datumom vjenčanja i kratkom zahvalom gostima, isprintala na papiru malo veće gramature i vručim lijepilom zaljepila na poklopac staklenke.
Plan mi je bio staviti cijeli tutorial sa fotografijama, no sve su tako loše ispale da sam samo ove uspjela "spasiti", pa možda nekoga od vas, ako ste u pripremama za vjenčanje ipak uspiju inspirirati da sami napravite poklone za goste.
Do čitanja,
Keks
Otkrit ću vam tajnu...
...gdje se skrivam ovih dana. Ako ste pomislili da sam otputovala negdje i uživam na nekoj pješčanoj plaži ili se šmucam ulicama neke europske prijestolnice, morat ću vas razočarati. Dani mi se i dalje sastoje od svakodnovnog odlaska na posao, kroničnog nedostatka vremena i odlaska u krevet u kasnim satima (ili ranim, kako se uzme), no ja sam sretna, ushićena i puna energije.
Razlog tome je nešto što već duže vremena priželjkujemo, planiramo, "kemijamo" i sada je napokon tu - naš novi stan! I to ne bilo kakav, naš savršeni novi stan :)
Zadnja dva mjeseca svaku slobodnu minutu crtamo, planiramo, obilazimo dučane, učimo, otkrivamo, tako da kada napokon adaptiramo stan prema našim potrebama mislim da ću savladati sve vrste podnih obloga, sve vrste glazura, načina izolacije, vrste boja za zidove,....pa to je cijeli jedan novi svijet. Vjerujete mi, mogla bi se napisati enciklopedija sa svim informacijama koje vam trebaju da biste renovirali ili adaptirali stan.Ako vam treba neki savjet, tu sam :)
Ipak, ništa nije teško kada vidite da sve ono što ste zamislili u svojoj glavi postaje stvarno, osmijeh jednostavno ne silazi s lica. Još uvijek znamo stati, okrenuti se oko sebe s upitnikom iznad glave i reći - to je naš novi stan?
Na fotografije našeg stana morat ćete se još malo strpiti, no u međuvremenu evo par fotki interijera koji me inspiriraju.
 |
| Home of Silje Aune Eriksen / Seen in Norwegian Elle Decor / Photo by Trine Thorsen / Styling by Kirsten Visdal |
Minimalistički, svijetlo, bijelo, sa detaljima drveta i sivom/crnom bojom, idealna podloga za kolorističke detalje i zidove pune fotografija u lijepim okvirima. Kako vam se sviđa?
Do čitanja,
Keks
Baby blue
Od kada sam poslijednji puta pisala post Blogger je imao drugačije sučelje, trebalo se snaći sada!
Pa kako ste mi dragi moji blogeri?!
Ako se pitate gdje sam se skrivala do sada, ne mogu vam nabrojati neke konkretne razloge, ajmo reći da sam prisilno uzela kratki odmor i za čas je proletilo cijelo jedno godišnje doba. Pomislim tako neki dan, pa baš lijepo...sad će Uskrs, a kod mene na blogu je još Božić - vrijeme je da se oglasim i napišem nešto!
Nemam vam baš puno za pokazati, jer koliko je trajala moja pauza u pisanju, toliko isto je trajala pauza u stvaranju, no pronašla sam neke radove koje prije nisam podjelila s vama, pa će i oni poslužiti dok se opet ne pokrenem punom parom. :)
Do čitanja!
Keks
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Postovi
