A što kada....

Napravite sat i još vam samo preostaje da stavite mehanizam i gotovi ste. A ne! Odnosno, možda u nekoj drugoj priči, u mojoj Sagi o satu radnja ide ovako...

Sjećate se da sam neki dan završila sat i još sam samo trebala pronaći mehanizam koji odgovara, jer je drveni tanjur na kojem sam radila bio malo deblji. I tako se ja danas uputim u NB Hobby po mehanizam, jer sam prije toga provjerila na webu da ima mehanizam dužine 23mm. Dođem u NB, pronađem najduži mehanizam,ali nekako mi se čini da je isti kao onaj koji imam kod kuće, ali piše na njemu 23mm (moj kod kuće je 15 mm). Mjerimo Natalija i ja i stvarno je vijak na mehanizmu 15mm, a piše 23mm. I uglavnom nismo shvatile što je točno 23 mm na tom mehanizmu, moja sestra kaže da je to sigurno mjerio neki muškarac :). (Inače baš nisam tip za ovakve šale i pošalice, ali ova mi je baš smiješna, nadam se da se moja cijela dva vjerna muška čitatelja neće naljutit)

I što sada? U tom trenutku jedino što mi je palo na pamet je, da izdubim rupu u tanjuru u koju ću staviti mehanizam. A kako? Imam kod kuće alat za rezbarenje drveta, no to je bila nemoguća misija. I na kraju, da ne dužim, uzela sam bušilicu i s njom izdubila rupu u tanjuru. Evo kako je to izgledalo...

1. iscrtala sam površinu za bušiti prema satnom mehanizmu
2. bušila i bušila i bušila i ....
3. mehanizam je napokon sjeo da sam ga mogla s druge strane zašarafiti
4. popunila sam rupe kitom za drvo (treba ga nanositi u tanjim slojevima, sušiti sloj po sloj i na kraju obraditi brusnim papirom)
5. obojala sam sve akrilnom bojom

O da,  prije nego što počnete s bilo kakvim zahvatima, provjerite radi li mehanizam. Moj je, na svu sreću radio, provjerila sam kada sam sve "zacementirala".

Na kraju i nije ispalo tako loše. Jel? :)

I evo ga, napokon ima kazaljke i čestitku koja mu, kako bi moj omiljeni stihoklepac rekao, pasent paše.

Sve u svemu, bilo je zabavno. Razvoj situacije i moja ideje podsjetilie su me na jednu moju zgodu sa tapetarskom spužvom, no to ću vam ispričati nekom drugom prilikom.