Vikend izlet...u Ljubljanu

Jedan od prošlih vikenda odlučili smo pobjeći iz Zagreba i otići negdje na vikend izlet. Već neko vrijeme želimo posjetiti Ljubljanu, no i onda kada smo prolazili kroz nju i htjeli usput stati, vrijeme nam nije bilo naklonjeno. Svaki puta je lijevala kiša i to tako da je bilo nemoguće izaći iz auta, a gdje tek prošetati gradom. 
I kao što ja često volim reći - To je neki znak! i stvarno je bio, jer kako sam sada doživjela Ljubljanu mislim da je neusporedivo s onime kako bih je doživjela da smo je posjetili u jesenskom ili zimskom izdanju.

Hotel u kojem smo se smjestili nalazi se unutar pješačke zone, u starom dijelu grada, pa smo sparkirali auto malo dalje i krenuli u laganu šetnju uz rijeku do hotela. Već taj prvi doživljaj Ljubljane bio je idiličan i  jedva sam čekala da ostavimo stvari i krenemo u istraživanje, znajući da će ovo biti savršen vikend.

Stara jezgra Ljubljane proteže su uz rijeku Ljubljanicu i puna je malih uličica koje jako podsjećaju na zagrebački Gornji grad, a opet u nekim momentima, vjerojatno jer nema automobila, imala sam osjećaj kao da šećem nekim mediteranskim gradićem.

Par puta smo prošetali istim putem uz rijeku i zanimljivo je bilo promatrati kako se mijenja scenografija, ovaj trg koji sam uslikala dok je bio potpuno prazan, par sati kasnije vrvio je ljudima koji su se okupili slušati glazbeni orkestar uživo.

Rijeka Ljubljanica je ono što ovom gradu daje posebnu čar. Nekako mi se činila baš prave veličine, ne djeluje moćno nego baš pitomo i smirujuće i grad se baš saživio s njom. Uz samu obalu zasađene su vrbe, tako da dužinom cijele rijeke možete uživati i šetati ili sjediti u hladu.

Simboli Ljubljane su svakako njezini mostovi. Na gornjoj fotografiji je Tromostovlje, prvi most sagrađen je sredinom 19. st, a druga dva dodana su nakon 1. svjetskog rata i bila su zamišljena kao proširenja za pješake s lijeve i desne strane glavnog mosta. Danas su sva tri mosta pješačka zona.

 Još jedan od mostova je Mesarski most ili kako su nam u hotelu rekli Most zaljubljenih. Ne znam točno priču kako je postao most zaljubljenih i u kojem su trenutku ljudi počeli ostavljati lokote s porukama i svojim imenima, ali stvarno se može naći imena i poruka sa svih krajeva svijeta.

Nisam baš puno fotografirala ulice pune ljudi, no vjerujte mi na riječ, grad je živ, pun kafića, restorančića i događanja na svakom uglu.

 Preko Mesarskog mosta stigli smo na glavnu gradsku tržnicu, karakterističnih stupova,  koju je kao i većinu simbola grada projektirao arhitekt Jože Plečnik.

Na kraju tržnice nalazi se i Zmajski most. Kažu da ako se nisi fotografirao sa zmajevima na Zmajskom mostu, kao da nisi niti bio u Ljubljani i eto ja sam ga uspjela fotografirati bez zmajeva. Doduše, ništa čudno za mene, uvijek sam voljela pjesme s B strane kasete, pa tako vjerojatno i u gradovima ne padam na hitove :)

Napravili smo krug oko tržnice i ponovo se vratili na Tromostovlje, koje vodi na Prešernov trg, na kojem je smješten i spomenik najvećem slovenskom pjesniku Francu Prešernu. I njega sam slikala sa stražnje strane :)

U hotelu su nam preporučili da odemo u restoran na kojem je ujedno i vidikovac, to je ova zgrada koju vidite u pozadini fotografije niže. Nismo otišli u restoran, ali sam naučila novu riječ - nebotičnik. Najsimpatičnija riječ koju sam čula u posljednje vrijeme, cijelo vrijeme sam je ponavljala :)

S gradskih ulica pogled se pruža i prema kuli iznad Ljubljane.

 Ovakve uličice me podsjećaju na uličice mediteranskih gradića.

 U šetnji smo naišli i na mali sajam sa ručno izrađenim predmetima, prekrasnih stvari je bilo. Od torbica, rokovnika, keramike,..Ne znam održava li se to svaki vikend ili je bila neka posebna prilika.

Dan smo završili tako što smo se sjeli u jedan od kafića uz rijeku, naručili pivce i odmorili umorne noge.
Sljedeći dan nije mogao bolje početi. Probudila sam se i oduševila se pogledom kroz prozor - sajam antikviteta! Naravno da sam se spremila što sam brže mogla i odmah krenula u istraživanje. Sajam se održava svaku nedjelju do podneva, pa uzmite u obzir ako se uputite u Ljubljanu i želite ga posjetiti.

Nakon njuškanja po sajmu, sjeli smo u brod i krenuli u vožnju rijekom. Vožnja traje oko 45 minuta i vozi se nizvodno i uzvodno, u principu sve ono što smo prošli pješke, sada smo vidjeli s rijeke, no isplati se otići zbog ugođaja.

 Ima više brodova koji plove rijekom, no onaj s kojim smo mi isplovili je stvarno najljepši. Lijepo sređeni drveni brod.

 I par fotografija iz broda...pogled na Tromostovlje, Prešernov trg i Franjevačku crkvu.

 Pogled na Mesarski most.

Nakon vožnje brodom, ručka i pljuska koji nas je osvježio, krenuli smo na Ljubljanski grad. Ljubljanski grad (Ljubljanski dvorac) je srednjovjekovna utvrda iznad Ljubljane. Možete se uputiti pješke ili stići gore žičarom. Mi smo gore išli žičarom, a dolje se prošetali po stazici kroz šumu.

U principu se nismo dugo zadržavali na kuli, ručak nas je malo usporio i šećer nam je pao, pa nam se baš nije hodalo, već smo sjeli na kolače.

 Još smo malo prošetali po zidinima i uživali u pogledu i nakon toga se uputili pješke natrag u grad. Treba nešto ostati neistraženo i za slijedeći posjet Ljubljani :)

Kada dođete u Ljubljanu vjerojatno ćete čuti da je za čas obiđete jer je mala i uputit će vas na par znamenitosti, no vjerujte ima toliko toga lijepog i interesantnog za vidjeti da ćete nakon vikend izleta otići pod dojmom da je još puno toga ostalo neistraženo. Barem smo se mi pod tim dojmom vratili u Zagreb i sigurna sam da ćemo nekom prilikom ponoviti izlet.

Idete li sljedeći vikend u Ljubljanu? :)

Do čitanja!

Gostovanje na Pelješcu

Protekla tri tjedna se u Keks made studiu radilo od ujutro do naveče, tako da je blog malo ispaštao, no zato je svijetlo dana ugledao novi web sa svim informacijama o radionicama. Ako niste već vidjeli objavu na Facebooku, škicnite sada :)
Osim radionica oslikavanja tkanine, tu su i nove radionice na kojima izrađujemo čestitke, eksperimentiramo sa tintama, pečatima i papirima i učimo o bojama i principima dizajna, sve da bi rukotvorine koje izrađujete bile još ljepše.

Bilo bi mi drago kada biste prokomentirali kako vam se sviđaju teme radionica i koja vam je najinteresantnija. Tako ćete mi olakšati planiranje i osmišljavanje budućih radionica :)

Ono što ustvari jedva čekam podijeliti s vama su dojmovi sa nezaboravanog vikenda u Trpnju na Pelješcu. Obzirom da sam držala radionicu u gostima trebala bih ga opisati kao radni vikend, no ja ću ga opisati kao prekrasan vikend odmor i druženje sa predivnim ljudima.

U Trpanj sam se uputila na poziv Tine sa bloga NakiTIĆ. Jednom prilikom kada je doputovala u Zagreb htjela je doći na radionicu, no nažalost (ili na sreću) nije više bilo slobodnih mjesta pa smo nas dvije odlučile organizirati radionicu u Trpnju. Ima li bolje kombinacije, kreativne radionice, putovanje, nova poznanstva i miris mora - sve u jednom. Ja sam za! :)

Tina je jedna divna, vesela osoba i dočekala nas je kao da smo stari prijatelji, zaista smo se osjećali kao da smo kod kuće. Sada kada razmišljam smiješno mi je kako još praktički nismo niti izašli iz auta, a već sam je pitala da mi pokaže svoju radnu sobu koja je puna krpica i šarenih polica, a počasno mjesto ima prelijepi točkasti ormar. Da se mene pitalo, ja sam mogla noćiti i u toj sobi :) Sve faze uređenja sobe i puno ideja potražite kod Tine na blogu.

Na radionici su se svi poznavali, pa je bilo posebno veselo i opušteno.  Prostor nam je ustupila Kulturna udruga Trpanj odma zato im šaljem jedno veliko hvala! Sve fotografije sa radionice možete pogledati u galeriji na Facebooku, ovdje sam izdvojila samo par, da vidite što su kreativke osmislile i napravile.

 Poslijepodne smo proveli šećući uz more. Pelješac je uvijek lijep, no u ovo doba godine je prelijepo jer je sve zeleno, ugodno je za šetati, a zrak je ispunjen mirisima poljskog cvijeća i trava.

 Taj dan se u trpnju održavala 6. Klapska brodetijada, tako da nam je i ostatak poslijepodneva bio ispunjen, izložbom putničkih brodova i večernjim koncertom klapa.

U nedjelju smo krenuli kući i usput prošetali po Orebiću...

 ....i stali u Stonu. Popeli smo se na zidine i na kraju nadoknadili izgubljenu energiju finim ručkom :)

Još uvijek sam pod dojmom koliko mi je bilo lijepo.  Hvala vam drage moje Trpanjke na svemu, nadam se da ste vi uživale na radionici kao što sam ja u cijelom putovanju :)

Do čitanja!

Opet London i Country Living sajam

Ovaj sam tjedan provela u Engleskoj prijestolnici. Iako je ovo moj treći posjet Londonu, ovoga puta je baš bilo nekako posebno.

Pretpostavljam da je razlog taj što nisam jurcala da bih stigla vidjeti ono što se mora vidjeti - Big Ben, Tower Bridge, Buckingham Palace,... nego sam imala dvije stvari unaprijed isplanirane, a ostatak sam vremena uglavnom šetala i zadržala se kod onih stvari koje su mi privukle pažnju.

Ono što sam sigurna da mi je uljepšalo boravak je susret s prijateljicom koja živi u Engleskoj i vidimo se obično samo ljeti u Hrvatskoj. To naše druženje u Londonu činilo nam se pomalo nestvarno, bile smo u nekom svom svijetu :)

Njezina kćer Hana trenutno je opčinjena dinosaurima, pa smo zajedno posjetili Natural History Museum kako bi ih vidjela uživo.

Muzeji u Londonu, možete pretpostaviti, nisu ni slični onome što se kod nas zove muzej. Prije svega, svi nacionalni muzeji su besplatni, a kada uđete u jedan imate što raditi cijeli dan.
Puni su interaktivnih sadržaja, priča, edukativnih materijala,... stvarno je doživljaj i ako idete u London stavite barem jedan na svoju listu mjesta koje morate obići.
Ustvari, da ne ispadne da je kod nas sve lošije, moram reći da je Muzej krapinskih neandertalaca na tragu londonskih muzeja, samo naravno u puuuno manjem izdanju. :)

Posebno se trude animirati djecu, tako je recimo u ovom muzeju moguće posuditi explorer kit za djecu - kacigu i ruksak u kojem se nalazi dalekozor, bojice, blok, slikovnica, kutijice sa imitacijama kostiju, kanđa, dlake,..sve da malim istraživačima bude zanimljivije u obilasku. Šteta, nisu imali neko veće izdanje inače bih i ja uzela jedan :)
 

Druga aktivnost koju sam isplanirala prije puta bio je odlazak na Country Living Fair. Prošlog sam ga puta promašila za par dana, tako da sam bila sretna što se ove godine održavao baš za vrijeme mog boravka u Londonu.

Časopisi su jedna od mojih opsesija, volim ih čitati ili ako su na jeziku koji ne razumijem onda mogu i satima gledati fotografije, stvarno uživam u tome. Oni su jedan od izvora moje inspiracije. Tako je i sa Country Living časopisom, prekrasne fotografije, zanimljivi članci, definitvno mi je jedan od omiljenih.

Mislila sam da ću na sajmu skupiti puno fotografija, da vam mogu prenijeti atmosferu, no nažalost imam ih samo par.
Vlasnika svakog štanda sam prije fotografiranja pitala imaju li što protiv i iako su rekli da nemaju, izraz lica im je govorio suprotno, tako da sam nakon prvih par odustala.
Moram priznati da baš ne razumijem zašto netko ne bi htio da se njegovi radovi fotografiraju, možda misle da će ih netko kopirati, no ionako su im radovi online i dostupni svima, tako da mi to nema smisla.
Kako god, nije mi to sve zajedno bilo ugodno, pa sam aparat spremila u torbu i uživala u obilasku.

Na samom ulasku održavale su se prezentacije i predavanja na temu vrtlarstva i cvjećarstva.  Tu se nisam baš puno zadržavala jer je bila gužva, a i bila sam nestrpljiva vidjeti što sve ima na sajmu :)

Ostatak sajma većinom se sastojao od štandova, a izlagalo se zaista svašta, od odjeće, tkanina, repromaterijala, antikviteta, no najviše su prevladavali dekorativni predmeti za dom, sve naravno handmade. Očekivala sam da će sajam biti puno veći, no svaki je štand bio toliko lijepo uređen i dekoriran da mi je i ovako trebalo par sati da sve obiđem i pregledam.

Jedan od onih prvih štandova koje su mi zapeli za oko i koje sam uspjela fotografirati je Eliza Wray. Prekrasne stvari izrađuju, posebno mi se sviđaju ove ilustracije na zidu, no najslađi je ipak miš u velikoj kutiji za šibice, koji uživo izgleda puuuno ljepše nego na njihovom webu.

Štand sa prekrasnim tkaninama, prekrivačima i jastučnicama Forever England.

I to je nažalost sve od fotografija, ali sam zato uzela puno posjetnica i letaka, tako da ću vam u jednom od idućih postova izdvojiti one koji su mi se posebno svidjeli da skoknete na njihove stranice.

Samo da znate uopće nije bilo jednostavno pored svih tih divnih stvari suzdržavati se da ne odem sa sajma punih vrećica, no stvarno sam bila skromna i kupila samo par sitnica :) Osim što je sve osjetno skuplje nego kod nas, trebala sam misliti i na to da smo stigli s punim koferom i da u njega više ništa ne stane.
Set starih ključeva, metar tkanine kojoj nisam mogla odoljeti i škare za bonsai koje već dugo želim, to su moji suveniri sa sajma :)

Kada se vraća s putovanja, uvijek se donesu neke sitnice prijateljima, pa tako nisam zaboravila niti na vas. Kupila sam jedan primjerak Country Living časopisa više i baš me zanima u čije će sretne ruke otići :)

Ostavite komentar na facebooku i iduću nedjelju objavit ću sretnog dobitnika!

Vrlo rado ću poslati časopis i izvan Hrvatske, tako da svi možete sudjelovati :)

Do čitanja!